 |
|
 |
| tradicija duga 300 godina |
POVIJEST SPUŽVARSTVA
Legenda kaže da je Krapnjane loviti spužve naučio Grk s Krete imenom fra Antun početkom 18. stoljeća. On je na otok (oko 1704. god.) donio i znanje za preradu spužvi. Spužve je otok potom izvozio u Veneciju. Spužve su se najprije lovila ostima iz broda, tehnikom kojom su neko od krapanjskih spužvara lovili sve do šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas takvih vještih lovaca na spužve nema, a nema ni spužava na dubinama dohvatljivim oku i ostima.
 Lov spužava bio je isključiv i unosan obrt stanovnika otočića Krapnja. Za lov su upotrebljavali brodove od 4 do 5 t i do 1893. godine lovili su samo na osti, dakle do dubine oko 15 metara. U svakom brodu bila su po dva čovjeka: "svićar" koji je hvatao ostima spužvu i "šijavac" koji je veslao. Lovinu su dijelili između sebe tako da je svićar dobivao polovicu, šijavac četvrtinu i brod četvrtinu. Ako je brod bio svićarev, tada su njemu pripadale dvije trećine, a šijavcu jedna. Lov na osti nije bio najisplatljiviji, jer moglo se loviti samo kad je more bilo mirno. Osim toga, spužve su se ozljeđivale i gulile s temelja, pa se uništavao zametak.
U vrijeme Austro-Ugarske monarhije, vlada u Trstu živo je nastojala unaprijediti spužvarski obrt pa je 1893. g. dala zadruzi u Krapnju prvi ronilački aparat, a 1896. g. i drugi aparat. Nastala je borba između onih koji su lovili na osti i ronilaca.
Od najstarijih vremena i početka bavljenja spužvarstvom poznate su i krize koje su krapljanski spužvari proživljavali. Glavni im je uzrok bio ograničenost lovnih terena što je osobito bilo izraženo u vrijeme kad se lov spužava počeo obavljati ronilačkim aparatima i brodovima na motorni pogon. Lovni tereni na kojima živi najbolja spužva ograničeni su pa su motorizirani brodovi i ronilački aparati brzo iscrpili raspoložive zalihe.
U godinama prije Drugog svjetskog rata pa do pedesetih i ranih šezdesetih bilo je petnaest do dvadeset ronilačkih ekipa na Krapnju sa po 7 ili 8 članova.
Godine 1956. gotovo je zapečaćena sudbina spužvarstva na otoku Krapnju kad se ušlo u projekt koji se pokazao promašajem. Šest opremljenih ekipa otišlo je u lov na spužve uz obale Egipta, a nakon neuspjeha i povratka zatvoreno je poduzeće "Spužvar". Broj ronilaca počeo se naglo smaljivati, pa je početkom 1968. godine bilo tek 11 ronilaca.
SPUŽVARSTVO NEKAD
 Krapanjsko spužvarstvo vrhunac je doseglo 1912. godine kada su prodavali i po 400 tisuća komada spužvi u Italiju, Francusku i Njemačku. Godine 1946. osnovano je i poduzeće "Spužvar" u kojem su radila 32 ronioca koji su redovito odlazili u lov na spužve u 10 do 12 ekipa. Pored toga, u splistkom poduzeću "Brodospas" bilo je 16 ronilaca iz Krapnja, trojica su bila u Upravi pomorstva u Splitu, a 21 ronilac radio je u pomorskim građevinskim poduzećima duž jadranske obale.
SPUŽVARSTVO DANAS
"Danas na Krapnju ima pet ekipa spužvara" - kaže Grgo Milutin koji je s bratom Borisom počeo privatni lov spužava u osamdesetim kao prva ekipa isključivo s lakom opremom - "te još tri na Brodarici i jedna u Žaboriću. Na ostalom Jadranu ima još dvije ili tri ekipe, čiji ulov nije značajniji, 200 do 300 kg, dok ekipe s Krapnja ulove 3000 do 5000 kg godišnje." Svaka ekipa ima jednog ili dva ronioca tako da ekipe s dva ronioca ukupno broje četiri ili pet članova, dok one s jednim roniocem imaju tri ili ponekad samo dva člana. |
|
|
